SAN NEBESKIH PTICA

Ako odem prije tebe,
ne povjeruj da me nema.
 
Zaboravi povorku uplakanih lica,
obriši suze,
i ne vjeruj riječi žžalosnih tužbalica.
 
Potraži me u smiraj dana
na obali Jadranskog mora,
na žalu usnule vale,
u mirisu staroga bora…
Kraj potoka i luga
pitome Bilogore…
Potraži me na zelenim poljima Panonije.
 
Pozovi me tiho,
tiho, da ne probudiš ptice …
jer u snovima ptica ja ću te čekati…
koračaj polako, nemoj ih probuditi.
 
Samo ćuti Nebesku Pjesmu
koju sanjaju ptice dok spavaju…
Daleko od svijeta Ona će te podići,
u svijet moje duše Pjesma će te odvesti.
Tamo, gdje uvijek ću te čekati,
samo snovima ptica može se otići.
 
Ali žžalosno srce
moraš umiriti…
Umorna srca ne mogu te povesti
 
Umiri dušu jer snovi će prestati;
ugasi jecaj, jer ptice će odletjeti.

 

                                              Virovitica: rujan 1994. god.

 
Davor Suhan
Iz zbirke TIHOVANJE

 

 
HOME | Bolero | Tihovanje | Meditacije | Školski  priručnik | Kolumne | Biografija  autora | Vijesti | Kontakt |