10. 12. 2006.

Ramajana i Mahabharata

RamajanaKršćanskom umu susret sa ovim izuzetno vrijednim djelima otežavaju predrasude o mnogoboštvu što je za kršćane isto što i bogohuljenje, ali kada čovjek jednom shvati da su indijski bogovi u biti personificirani kozmički zakoni i dramska utjelovljenja moralnih principa, tada druženje sa Mahabharatom i Ramajanom za njega postaje uzbudljiva plovidba morem vlastite religije u koju se nerijetko tek tada zaljubljuje onako istinski – u duhu.
 
Već dugo vremena razmišljam kako posvetiti nekoliko redaka indijskoj duhovnosti koja me svojom osebujnom mistikom i dubinom filozofske misli privukla prije skoro dvadeset godina. Čitaoci koji su redovito pratili ovu kolumnu od samog početka sigurno su zapazili da se u tekstovima počesto može naići na po neku rečenicu nadahnutu izvorima indijske duhovne misli. To nije slučajno. Razlog ležži prije svega u činjenici što čovjek ne može pisati o nečemu a da se pri tome ne oslanja za izvore koje u dotičnoj oblasti smatra vrhovnim autoritetima znanja, duhovnosti, mudrosti ili etičnosti. U tom smislu, promišljati etičku svakodnevnicu, a zaobići indijsku duhovnu baštinu čini mi se jednakim kao govoriti o gravitaciji a ne spomenuti Newtonov zakon. No, ovoga puta imam sasvim konkretan razlog o tome reći puno više od nekoliko riječi. Povod da se ovoj temi posveti jedan cijeli tekst je nedavna posjeta indijskog veleposlanika Virovitici koja je bila popraćena promocijom izdanja hrvatskih prijevoda velikih indijskih epova Mahabharate i Ramajane.
 
Kršćanskom umu susret sa ovim izuzetno vrijednim djelima otežavaju predrasude o mnogoboštvu što je za kršćane isto što i bogohuljenje, ali kada čovjek jednom shvati da su indijski bogovi u biti personificirani kozmički zakoni i dramska utjelovljenja moralnih principa, tada druženje sa Mahabharatom i Ramajanom za njega postaje uzbudljiva plovidba morem vlastite religije u koju se nerijetko tek tada zaljubljuje onako istinski – u duhu.
 
To nije za čuditi jer bezbrojne priče ovih epova odašilju poruke koje ljudi raznih konfesija prepoznaju u dogmama vlastite vjere, a s tom spoznajom oni počinju otkrivati esencijalno duhovno jedinstvo – u nadasve formalnoj religijskoj različitosti – koje je do tada bilo prekriveno vlastitim predrasudama ukorijenjenim dakako u vlastitom neznanju.
 
U trenutku kada to shvati, čovjek ima osjećaj kako se širi njegov vlastiti univerzum spoznaje koji mu je tijekom vremena postao preuzak jer niti jedna religija nema odgovore na sva pitanja koja si postavlja, tek združene u jedinstveni mozaik daju potpuniju sliku.
 
Dakako, samo potpuniju, nikako i potpunu, jer slika istine se ne može prenijeti svetim tekstovima, ona dolazi iznutra a ne izvana. Ako je suditi po onome što su o tome svojim učenjem i vlastitim primjerom naučavali prvaci religija – ili, kako ih ja volim zvati, znanstvenici duše – ona se rađa u čistoći srca. Buddha je o tome doslovno govorio ovako: “Ne zanimaju me vaše raznolike postavke o bogu. Koja je korist od raspravljanja svih tih domišljatih načela o duši? Činite dobro i budite dobri, i to će vas dovesti do slobode i istine.”
 
Ipak, čovjeku je u žživotu potreban poticaj, nešto što će ga nadahnuti da čini dobro. Zadaća koju u tom pogledu ispunjavaju Ramajana i Mahabharata čini ove bisere indijske književnosti i filozofije jedinstvenim u povijesti pisane riječi, a o vjerodostojnosti njihova autoriteta svjedoči i jedna zanimljiva zgoda iz susreta mladog indijskog fizičara s Albertom Ajnštajnom.
 
Njegovu žudnju za potragom o konačnoj istini sa stanovišta zapadne znanstvene mudrosti, veliki je znanstvenik usmjerio ovim riječima: “Svaki veći zaključak do kojeg sam došao je sadržan u vašoj Bhagavad Giti. Gledaj tamo!”
 
Bhagavad Gita je inače dio epa Mahabharate, a u prijevodu znači Božžanska pjesma. Pretpostavljam da bi za mnoge ovaj mentorski odgovor bio iznenađujući, jer na prvi pogled izgleda kako je slavni profesor mladog fizičara uputio u neko područje izvan znanosti, ali onaj tko Mahabharatu i Ramajanu postavi u kontekst filozofije vedante i metodom eksperimenta istim putem produži dalje shvatiti će da ga je Ajnštaj usmjerio tamo gdje veliki znanstvenici borave cijelo vrijeme: na rub znanosti, gdje svaki daljnji korak znači ujedno i korak u evoluciji znanstvene teorije.
 
Danas kada Bhagavat Gitu smjestimo u okvir Teorije relativnosti ili u kontekst najnovijih otkrića u pogledu genoma, shvatiti ćemo da je smjer na koji je Ajnštajn ukazao mladom kolegi bio naputak s velikim pokrićem.
 
Obrazloženje ovoga odvelo bi nas predaleko, ali glede tematske niti ove kolumne svakako treba reći kako mnoge podudarnosti znanstvenih činjenica sa onima iz vedskih izvora ukazuju na to da ćemo u vrlo bliskoj budućnosti etiku sve više promatrati kao fiziku duše.
 
U tekstu pod naslovom “Dharmički menadžment” spomenuo sam da je ljubav zakon a ne samo prolazna psihološka činjenica. Pri tome sam upravo htio skrenuti pozornost na izvjesne znanstvene spoznaje koje sve više ukazuju na uvjetovanost harmonije cjelokupnog života sa jasnim kozmičkim pravilima igre koja po svemu sudeći mehaniku svemira sužavaju na fiziku energije žžive kozmičke svijesti, koja se u ljudskoj svjesnosti odražava kao intuitivna percepcija savjesti. Te spoznaje – koje bih u ime objektivne vjerodostojnosti radije nazvao utemeljenim slutnjama – svakako ulijevaju nadu, jer uvjetovanost životne slobode sužavaju na izbor u skladu s prirodom koja je po svemu sudeći zapis o tome ostavila i u samom genomu iz kojeg se mogu očitati svojevrsne matrice karmičkih kodova.
 
Vedsku znanost, nedjeljivo povezanu s filozofijom vedante, ovakve spekulacije ne iznenađuju, jer ona već tisućama godina stoji iza svoje teorije koju možemo sažžeti u istu onu rečenicu koju je još polovinom prošlog stoljeća – oslanjajući se pri tom na uvid izravne yogijske percepcije – izrekao poznati indijski yogin Paramahansa Yogananda: “Kozmički red koji upravlja svemirom, ne razlikuje se od moralnog reda koji upravlja čovjekovom sudbinom”.
 
Ramajana i Mahabharata govore upravo o tom redu koji indijska duhovnost svodi pod pojam dharma, što je svakako dovoljan razlog da ih primimo u ruke s velikim poštovanjem.
 
 
Davor Suhan
 
Izvornik: www.virovitica.net

 
HOME | Bolero | Tihovanje | Školski  priručnik | Kolumne | Hramovi ozdravljenja | Arhitektura u službi zdravlja | Projekt studija Mantra | Ramajana i Mahabharata | Biografija  autora | Vijesti | Kontakt |