 |
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||||
|
||||||||||||||||
| Intervju: Davor Suhan Bolero razotkriva drugačiju realnost od one koja nam neprestano titra pred očima  Bolero Interliber 250x354Taktovima Ravelova Bolera, kojim Jayne Torvil i Christopher Dean osvajaju zlatnu medalju u umjetničkom klizanju na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984., započinje i završava roman Bolero Davora Suhana. Između taktova Bolera, za koji Suhan kaže da je “€žjedina Istina o Sarajevu, sve drugo je tek igra sjena", plete se priča o ratu i ljubavi - o ljudima koji pokušavaju shvatiti ratnu stvarnost u kojoj su se našli i zaštititi se od rana koje im ona nanosi. Ponajviše, međutim, Bolero je priča o ljubavi, koja otvara vrata nove stvarnosti, paralelnog svijeta, drukčijeg od zbilje.- Sarajevo sam izabrao za pozornicu svog romana jer sam u potrazi za Istinom tog €žparalelnog svijeta" upravo u Sarajevu naišao na prvi trag koji me kasnije odveo u cijelu priču - objašnjava Davor Suhan. - Bila je to zanimljiva duhovna avantura koju sam kasnije, u želji da je podijelim s drugima, pretvorio u roman. Davor Suhan je Virovitičan, rođen 1962. godine, koji živi u Šibeniku. Dobro je poznat čitateljima Virovitica.neta po svojoj kolumni Etika svakodnevnice. Roman Bolero afirmira optimističnu viziju budućnosti na ovim prostorima, što je vrlo rijetko u našoj literaturi koja obrađuje noviju povijest. Jeste li pomišljali da bi ideja slična kompromitiranom "bratstvu i jedinstvu" na ovim prostorima mogla uznemiriti jošˇ neumrle duhove rata? - Iskreno rečeno, jesam, ali bilo bi šteta pred mladim generacijama zatajiti jednu prelijepu istinu koja se tiče prošlosti sadašnjosti i, u to sam sasvim siguran, budućnosti ovih prostora. A to je da na ovom nesretnom Balkanu postoji jedan "paralelni svijet" u kojem vladaju savršeno sređeni međuljudski, međuvjerski, međunacionalni i međuetnički odnosi. Na to nas je znao podsjetiti i sam papa Ivan Pavao II. za vrijeme svojih pastoralnih posjeta. Taj svijet je postojao jučer, postoji danas, a postojat će i sutra. U njemu ta ideja nikada nije bila kompromitirana, niti je mogu izbrisati djela onih koji su je kompromitirali. To je naprosto istina koja još uvijek živi u mnogim ljudima s ovih prostora... ali ne samo istina kao činjenica, već ona istina koja se piše velikim početnim slovom i koja svoje korijene ima u onoj svijetloj strani ljudskog bića kojemu je to jednostavno u prirodi. Zato ovaj roman nije politički, već duhovni, jer on je pokušaj da se uđe upravo u taj svijet, u kojem, ispred te i takve Istine, sve naše ostale sitne ljudske istine postaju tek sjene. Koliko je ideja o svijetloj budućnosti pod utjecajem indijske filozofije kojom ste se jedno vrijeme bavili? Iako je ideja reinkarnacije dosta komercijalizirana i ugrađena u mnoge američke blockbustere, kako očekujete da će biti prihvaćena kod nas, pored jake tradicije kršćanstva i islama? - Ne bih to nazvao idejom, jer svaka ideja ima neku svoju alternativu. Bolero međutim ne nudi niti jednu drugu opciju budućnosti od one koja je iznijeta u priči. Znači, prije bih to nazvao vizijom, a ona je nedvojbeno pod utjecajem indijske filozofije, i to se jasno vidi iz same knjige. Vedanta je naprosto moj osobni svjetonazor, ili, mogu slobodno to reći, moj osobni racionalni duhovni introspektivni mehanizam. Ali ta činjenica ne bi trebala biti prepreka za čitatelja kojemu je ona strana. Ona je u potpunosti pomirena sa svim religijama, jer u svakoj od njih savršeno dobro razabire onu zdravu duhovnu jezgru koja je jedinstvena za sve i jedina vrijedna duhovne prakse. Osim toga Vedanta je filozofija u punom smislu te riječi, što znači veoma temeljit i sređen sustav znanja i spoznaja koje se u dobroj mjeri mogu i znanstveno potkrijepiti, poglavito jezikom kvantne fizike za koju pak držim da je, kao znanost, postala moderna joga Zapadnog svijeta. Hoću reći, filozofija Vedante savršeno je prilagođena Zapadnom um 21 stoljeća koji teži racionalnoj duhovnosti. Upravo zbog toga, njezina popularnost raste iz dana u dan i to ponajviše u zemljama kršćanske tradicije, ali sve više i u zemljama Islama. Svojom duhovnom dimenzijom, Bolero prati trendove recentne svjetske književne produkcije. Pretpostavljate li možda da bi roman o stvaranju novog svijeta koji ima klicu u socijalizmu možda mogao biti prihvaćen i na nekom drugom jeziku? - Ukazao bih na bitnu činjenicu o "klicama" iz kojih izrastaju svi naši svjetovi. U tom smislu htio bih pomaknuti naglasak vašeg pitanja sa one svjetovne na duhovnu dimenziju romana. Svijet u koji nas vodi Bolero, naime, nema klicu u socijalizmu, već u duhu...i to neovisno o tome je li riječ o duhu vjernika ili ateista. Riječ je o duhu koji je naprosto odan Ljubavi koja ne poznaje granice, a to znači da bi jednako mogao biti prihvaćen na svakom jeziku. No gledano iz čisto nakladničke perspektive, ipak, laganu prednost dajem ruskom, naprosto zbog toga što u Rusiji postoji brojna populacija koja je veoma senzibilizirana upravo na ovakvu vrstu štiva. Po čemu zaključujete da je u Rusiji brojna populacija senzibilizirana za ovakvu vrstu štiva? Mislite li pritom na nostalgiju za socijalizmom ili pak na duhovnost - obje su dominantne teme u Boleru. - Svakako mislim na duhovnost. Indijska duhovna kultura privlači mnoge strane turiste, a u tim skupinama najviše je Rusa. Riječ je o takozvanom duhovnom turizmu. Domaćini kažu da broj takvih organiziranih skupina koje dolaze iz Rusije iz godine u godinu strahovito raste. U to sam se imao prilike i sam uvjeriti na nekim mojim studijskim putovanjima. Na koju publiku cilja Bolero? Smatrate li da se generacije koje se iz djetinjstva sjećaju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu mogu identificirati s likovima Bolera? Realnost ne daje previše pretpostavki da bi njihova projekcija budućnosti mogla biti idilična. - Što se tiče publike teško mi je razvrstati je u neku kategoriju, ali svakako su to, prije svega, oni koji su imali bliski susret sa smrću, tj. onima koji se ne mogu pomiri sa gubitkom neke drage bliske osobe; zatim oni koji traže svoju srodnu dušu i u tom pogledu ne pristaju na nikakve kompromise; i, na kraju, svakako, oni koji se ne mogu pomiriti sa tim da su ljudske vrijednosti izgubile smisao, tražeći ujedno istim putem općenito odgovore o smislu života. Dakle, moglo bi se reći da su to: tragičari, romantičari, buntovnici i mistici. Vjerujem da je takvih jako puno, a većina ljudi nosi u sebi sve to. Stoga ne sumnjam da će se mnogi od njih pronaći u likovima romana. Istina je da realnost, na razini sveukupnog dojma, ne daje previše pretpostavki za optimizam, ali to je veoma površna slika stanja, gledana samo iz jedne perspektive."Bolero" međutim razotkriva jednu potpunu drugačiju realnost od one koja nam neprestano titra pred očima. Namjerno kažem "titra" jer sva razlika u pogledu na svijet samo je razlika u frekvenciji titraja na kojoj egzistira naša svijest ili možda je bolje reći svjesnost. Ljudski je život naime čista fizika, ali rasprostire se daleko izvan područja koje je ogradio Isaac Newton. Kakvu ste vi imali projekciju vlastite budućnosti u vrijeme svog odrastanja? Jesu li se vaše nade iz toga vremena ostvarile? - Što se tiče moje projekcije budućnosti i nada iz vremena odrastanja mogu samo reći: hvala bogu što nije ispalo sve po mom. Da je bilo sve onako, što bi rekao tetec Cinober - kak sem si ja to zmislil, nikada u životu ne bih upoznao neke divne ljude niti bih prošao kroz neka životna iskustva koja danas, unatoč svim poteškoćama, ne bih mijenjao ni za kakav bolji život. Ali to je samo kad gledam s neke osobne razine. U nekom širem smislu, sagledavajući sveukupni prostor i vrijeme u kojemu sam živio, postoji nešto što me doista jako pogodilo. Naime, uvijek sam čvrsto vjerovao da sve cure i dečki moje generacije u našoj bivšoj državi, ili barem velika većina, sliče na Joan Baez i Boba Dylana, što je značilo da je rat nešto posljednje što bi nam se u životu moglo dogoditi. Na žalost, događaji koji su uslijedili devedesetih potpuno su me demantirali i ta spoznaja mi je pala teže negoli sam rat. Koliko je današnjoj mladoj publici potreban optimizam? Nije li raj na zemlji koji obećaje Bolero poput slamke spasa za koju se mogu uhvatiti samo naivni? Ili možda doista mislite da naša razmišljanja danas mogu djelovati na našu budućnost? - Optimizam nam je potreban svima, i to iznad svega, ali za to su nam potrebni neki čvrsti temelji na kojima gradimo filozofiju vlastitog života. Neko će ih možda pronaći i u mojoj knjizi. Bolero, međutim, ne obećava raj. U takvu vrstu misionarske pustolovine nikada se ne bih usudio upustiti. Osim toga, vizija budućnosti opisana u romanu nije smještena u neko određeno vrijeme i zato je ne bi bilo pametno čekati. Projekcija tog budućeg filma u "kinu Balkan" ostaje tajna i za samog pisca. Ono što je jedino izvjesno je to da vrijeme prolazi i po nekim višim zakonima duha poslaguje događaje u vremenu; niti jednu misao ne ostavljajući izvan tkanja ugrađenog u ljudske sudbine. Ako poslije čitanja romana barem jedan čovjek ostane razmišljati nad svojim tkanjem, onda je roman ispunio svoju svrhu. Sandra Pocrnić Mlakar Izvornik: www.virovitica.net |
||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
