Bolero upravo čitam drugi put. Svaka napisana riječ i rečenica pronađu nekom čudnom magijom put do mog srca. Dugo sam čekala ovakav roman. Iskren, emotivan , moćan. Ja sam ga prije svega doživjela kao svojevrsnu duhovnu katarzu. Očišćenje... duše. Pomogao mi je između ostalog da se oslobodim nekih nakupljenih negativnih osjećaja( a nakupilo ih se za ovih godina podosta ), odnosno da neke izuzetno negativno proživljene osjećaje koje sam duboko potisnula u podsvijesti – osvijestim, oslobodim ih se i pokušam krenuti dalje. Stoga je meni Bolero manje knjiga a više MOST. Ili ispružena ruka koja mi pomaže prijeći preko mosta ( valja nama preko rijeke ). Hvala Davore. 03/2009 :)))
AdamaVirovitica.net |